82
the Rječina to Zrmanja Rivers and to Brinje and Otočac
in the interior). They came under the command of the
Senj captain; as of 1537 they were under the authority of
the Court War Council in Vienna, while after 1578 they
came under the Inner-Austrian War Council in Graz.
Militarily, the Uskoks engaged in combined land and sea
operations. Initially their activities were directed exclusi-
vely against the Ottomans, but later they also increasingly
turned against the Venetians, to whom the Uskoks were a
nuisance because they put a strain on Venetian-Ottoman
relations. In their small and rapid boats, suitable for navi-
gation even in shallow waters (and also possible to carry
overland), the Uskoks staged successful military campai-
gns during inclement weather and at night.
The Republic of Venice, which initially viewed Uskok mi-
litary undertakings with sympathy, launched a series of
measures in the mid-sixteenth century to ensure unim-
peded navigation of the Venetian merchant fleet. In 1583,
the attempt to return Klis to Christian hands became a
major episode in Uskok history. The esteemed Uskok
military leader Đuro Daničić deployed men by land in
January, while he commanded three armed vessels which
sailed toward Trogir. Unsuitable weather and the traito-
rous conduct of Uskok informants frustrated their inten-
tions, but the slain Uskoks were avenged by an incursion
into the Ottoman estates in the Trogir hinterland in April
of that year. Even though they were purposely portrayed
in an extremely negative light in Venetian historiography,
the Uskoks of Senj assumed a notable place in Croatian
folk epics.
Despite misfortune and danger, the human spirit did not
succumb, so the sixteenth century is also known as an era
when Croatian literature flourished in Zadar. Without
delving into a thorough consideration of this theme, we
should nevertheless mention that in 1569, the first edition
of the famed work by Petar Zoranić,
Planine
(Mountains)
was printed in Venice, followed in 1584 by
Vazetje Sigeta
grada
(The Siege of Szigetvar) by Brne Karnarutić. The
Karnarutić family owned land in Biograd, and four years
beforeMetković’s reconstruction, Brne Karnarutić settled
roughly a dozen families there.
By contrast to the above-described trying times in
northern Dalmatia, the sixteenth century was deemed
a golden age for the Dubrovnik Republic, during which
Dubrovnik was one of the leading powers in the Medi-
terranean in terms of shipbuilding and seafaring, while
only Spain and the Netherlands outperformed it in tran-
soceanic navigation. From 1570 to 1585, the Dubrovnik
Republic had at its disposal a merchant fleet consisting of
182 ships and 5,500 sailors, and it had over 50 consulates
throughout the Mediterranean and beyond. In 1583, the
French nobleman Jean Palerne, returning from a pilgri-
mage to the Holy Land, noted the commercial acumen of
Dubrovnik’s natives and the size of their fleet.
As opposed to growth in the number of ships of which
the Dubrovnik Republic boasted, a notable decline was
djelovanje uskoka bilo je kombinirano na kopnu i moru.
Isprva su njihove akcije bile usmjerene isključivo protiv
Osmanlija, a kasnije sve više i protiv Mlečana kojima su
uskoci zasmetali zbog narušavanja mletačko-osmanskih
odnosa. Na svojim malenim i brzim brodicama, pogod-
nim i za plovidbu u plićaku, ali i podesnima za prenošenje
kopnom, uskoci su u nepovoljnim vremenskim prilikama
i noću poduzimali uspješne vojne akcije.
Mletačka Republika, koja je isprva sa simpatijama gleda-
la na njihove vojne pothvate, već je sredinom 16. stolje-
ća započela s nizom mjera kako bi osigurala neometanu
plovidbu svoje trgovačke flote. Godina 1583. u uskočkoj je
povijesti ostala zapisana po pokušaju povratka Klisa u kr-
šćanske ruke. Ucijenjeni je uskočki vojvoda Đuro Daničić
u mjesecu siječnju poslao ljudstvo kopnom, a sam poveo
tri dobro naoružana broda u smjeru Trogira. Nepovoljne
vremenske prilike i izdajničko djelovanje uskočkih douš-
nika osujetili su njihove namjere, ali su nastradali uskoci
osvećeni upadomna osmanske posjede u trogirskomzale-
đu u travnju iste godine. Iako su umletačkoj historiografiji
ciljano prikazani krajnje negativno, senjski su uskoci našli
zapaženo mjesto u hrvatskoj narodnoj epici.
Usprkos nevoljama i opasnostima, ljudski duhnije klonuo,
pa je šesnaesto stoljeće poznato i kao doba kad se u Zadru
bilježi sjajan uspon hrvatske književnosti. Ne ulazeći u de-
taljnija razmatranja na tu temu, spomenimo samo kako je
1569. godine uVeneciji tiskano prvo izdanje čuvenog djela
Petra Zoranića
Planine
, a 1584. godine i
Vazetje Sigeta gra-
da
Brne Karnarutića. Obitelj Karnarutić posjedovala je ze-
mlje u Biogradu, a četiri godine prije Matkovićeve obnove
Brne Karnarutić naselio je na njih desetak obitelji.
Za razliku od opisane mučne situacije u sjevernoj Dalma-
ciji, šesnaesto se stoljeće drži zlatnim dobom Dubrovačke
Republike, tijekom kojeg je Dubrovnik u brodogradnji
i pomorstvu bio jedna od vodećih sila u Sredozemlju, a
po pitanju prekooceanske plovidbe zaostajao tek za Špa-
njolskom i Nizozemskom. U razdoblju od 1570. do 1585.
Dubrovačka je Republika raspolagala trgovačkom flotom
sastavljenomod 182 broda i 5.500 pomoraca, te širomSre-
dozemlja pa čak i izvan njega imala preko 50 konzulata.
Godine 1583., na povratku s hodočašća u Svetu Zemlju,
trgovačku vještinu Dubrovčana i veličinu njihove flote za-
bilježio je i francuski plemić Jean Palerne.
Umjesto porasta brodova kojim se tada dičila Dubrovačka
Republika, u Veneciji se bilježio osjetan pad. Sveukupna
nosivost njezine trgovačke flote, koja je prije Ciparskog
rata iznosila 44.200 bačava, po njegovom je završetku
opala na 14.800, a od 42 velika broda nosivosti od 700 do
1200 bačava preostalo je 1576. godine njih samo sedam.
Do prosinca 1583. godine broj se većih i velikih brodova,
nosivosti od 500 bačava i više, uspeo na 27, a njihova sve-
ukupna nosivost iznosila je 21.900 bačava. Iako su stvari
krenule na bolje, ipak se nije povratio nekadašnji kapacitet
mletačke trgovačke flote.
U to vrijeme na otoku Lopudu i u Dubrovniku živio je i
djelovao Miho Pracat (1522. - 1607.), ugledni pomorac,
